Odgovor Porezne uprave prenosimo u nastavku:

„Odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o fiskalizaciji (NN 89/25.) propisano je da je obveznik fiskalizacije u krajnjoj potrošnji dužan u Sustav za fiskalizaciju dostaviti podatke o svim poslovnim prostorima u kojima se izdaju računi za promet u krajnjoj potrošnji (građanima). U skladu s odredbom stavka 2. točke 6. navedenog članka Zakona o fiskalizaciji, podatak o poslovnim prostorima koji obveznik fiskalizacije računa u krajnjoj potrošnji dostavlja u Sustav za fiskalizaciju sadrži radno vrijeme i radne dane. Taj podatak obveznik dostavlja prilikom uključivanja u Sustav za fiskalizaciju, prije početka izdavanja računa, a dužan je prijaviti i svaku promjenu radnog vremena i radnih dana ako do nje dođe.

Unos podataka za novi poslovni prostor te promjenu podataka za postojeći poslovni prostor obveznik fiskalizacije računa u krajnjoj potrošnji obavlja putem aplikacije ePorezna. Iznimno, promjenu podataka o radnom vremenu i radnim danima može dostaviti putem elektroničkog uređaja za izdavanje računa, uz primjenu digitalnog certifikata koji koristi za elektroničko potpisivanje računa.

Naglašavamo, Zakon o fiskalizaciji ne uređuje radno vrijeme poreznih obveznika, niti propisuje obvezu i trenutak izdavanja računa. Navedeni Zakon propisuje obvezu fiskalizacije računa u krajnjoj potrošnji za obveznike poreza na dohodak od samostalne djelatnosti i obveznike poreza na dohodak koji izdaju račune prema odredbama Općeg poreznog zakona (NN 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22. i 152/24.) i posebnih propisa, te obvezu dostave podataka o svim poslovnim prostorima u kojima se izdaju računi za promet u krajnjoj potrošnji (između ostalih i podataka o radnom vremenu i radnim danima) u Sustav za fiskalizaciju.

Podaci o radnom vremenu i radnim danima Ministarstvu financija, Poreznoj upravi služe kao informacija o tome kada i koliko porezni obveznik radi te za druge evidencije i kontrole iz nadležnosti Porezne uprave i drugih nadležnih tijela, primjerice Državnog inspektorata.

Zaključno, obveznik fiskalizacije računa u krajnjoj potrošnji samostalno određuje radno vrijeme koje odgovara načinu poslovanja, dostavlja ga u Sustav za fiskalizaciju i propisuje internim aktom. Neovisno o radnom vremenu prijavljenom u Sustav za fiskalizaciju, za svaku isporuku dobara ili izvršenu uslugu za koju postoji obveza izdavanja računa, potrebno je izdati račun, a računi koji se ostvaruju prometom u krajnjoj potrošnji moraju biti dostavljeni u Sustav za fiskalizaciju na način propisan odredbama Zakona o fiskalizaciji. U skladu s odredbom članka 19. stavka 7. Pravilnika o fiskalizaciji računa u krajnjoj potrošnji (NN 153/25.) koji stupa na snagu 1. siječnja 2026. godine, izdavanje računa putem elektroničkih uređaja moguće je i ako isporuka dobara ili pružanje usluga iz opravdanog razloga završi izvan radnog vremena prijavljenog u Sustav za fiskalizaciju.“