Četvrti krug porezne reforme značajno je izmijenio sadržaj prethodnih propisa, ali primjena većine odredbi ovih propisa započinje početkom 2020., što će uvelike utjecati na oporezivanje dohotka u 2020. godini.
Za prijavu poreza na dohodak za 2019. godinu primjenjuju se uglavnom odredbe prethodnih propisa, odnosno Zakona i Pravilnika o porezu na dohodak.
Osim navedenih propisa, Ministarstvo financija svake godine izdaje i „Uputu o sastavljanju i podnošenju godišnje porezne prijave obveznika poreza na dohodak i obračunavanje godišnjeg poreza na dohodak“. Za prijavu dohotka za 2019. godinu može se koristiti Uputa za 2018. godinu (MF KLASA: 410-01/19-01/1207, od 26. lipnja 2019. godine).
Više o utvrđivanju godišnjeg dohotka od samostalne djelatnosti pišemo u nastavku.
Obračun godišnjeg poslovanja obrtnika za 2019. godinu sastoji se od nekoliko procesa koji proizlaze iz odredbi Zakona i Pravilnika o porezu na dohodak. Možemo ih podijeliti na:
Godišnja porezna prijava za 2019. g. predaje se na starom obrascu DOH, odnosno na obrascu DOH-Z za poduzetnike koji djelatnost obavljaju u supoduzetništvu. Odredbe Pravilnika o porezu na dohodak (»Narodne novine«, br. 10/17, 128/17, 106/18, 1/19 i 80/19) i pripadajući mu propisani obrasci primjenjuju se u poreznim postupcima za 2019. godinu. U međuvremenu objavljen je Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine 1/20) čiji će se prilozi s obrascima primjenjivati u poreznim postupcima za 2020. godinu.
Obrazac DOH-Z predaje se najkasnije do 31. siječnja 2020., a rok za podnošenje porezne prijave za 2019. godinu na Obrascu DOH istječe 29. veljače 2020. godine. Oba obrasca DOH i DOH-Z sastavni su dio Pravilnika o porezu na dohodak, a dostupni su i na web stranici HOK-a, OBRASCI ZA POSLOVANJE OBRTA.
Obračun amortizacije kod obrtnika
Temeljne odrednice obračuna amortizacije proizlaze iz odredbi Zakona o porezu na dobit u članku 12.
Prije pregleda najvažnijih odredbi Zakona u vezi amortizacije, dajemo nekoliko temeljnih objašnjenja i preduvjeta vezanih uz obračun amortizacije dugotrajne imovine.
Pod pojmom “dugotrajna imovina“ smatraju se stvari i prava čiji je pojedinačni trošak nabave veći od 3.500,00 kuna i vijek trajanja duži od godinu dana.
Stvari i prava niže nabavne vrijednosti smatraju se sitnim inventarom i ne podliježu obračunu amortizacije, već se jednokratno otpisuju i knjiže u knjigu primitaka i izdataka uz pridržavanje temeljnog načela blagajne (plaćenih računa).
Za razliku od plaćenih predujmova za robu i materijal, predujmovi plaćeni za nabavu dugotrajne imovine ne ulaze u poslovne izdatke odnosno ne unose se u Knjigu primitaka i izdataka.
Dugotrajna imovina dijeli se na materijalnu i nematerijalnu imovinu.
Amortizirati se može samo dugotrajna imovina evidentirana u Popisu dugotrajne imovine, koji je ujedno jedna od temeljnih poslovnih knjiga fizičkih osoba koje obavljaju samostalnu djelatnost i obveznici su poreza na dohodak. Zakon o porezu na dohodak u članku 35. i Pravilnik o porezu na dohodak u članku 45. pobliže reguliraju način i kriterije evidentiranja dugotrajne imovine u Popisu dugotrajne imovine (Obrazac DI).
Obračun amortizacije za 2019. godinu sastavlja se na obrascu DI i to na dan 31.12.2019. koji je sastavni dio Pravilnika o porezu na dohodak objavljenog u Narodnim novinama broj 1/17. Obrazac DI u odnosu na stari iz 2016. godine sadrži dva nova stupca: AOP oznaku dugotrajne imovine ovisno o vrsti (popis AOP oznaka nalazi se u prilogu obrasca) i stupac u kojeg se unosi datum otuđenja dugotrajne imovine (npr. datum prodaje, rashodovanja, darovanja i slično). Popunjava se i stupac 11 obrasca DI i u njega se unose podaci o otuđenju imovine u 2019. godini.
Potrebno je naglasiti da amortizaciji podliježe samo potrošiva dugotrajna materijalna i nematerijalna (samo ako je plaćena) imovina. Amortizaciji ne podliježu zemljišta, šume i slična obnovljiva prirodna bogatstva, financijska imovina, spomenici kulture te umjetnička djela¸ iako se evidentiraju u Popisu dugotrajne imovine.
Za svaki predmet dugotrajne imovine amortizacija se obračunava pojedinačno.
Pri tom se primjenjuje linearna metoda, uz korištenje propisanih amortizacijskih stopa. Sukladno čl. 12. st. 5. Zakona o porezu na dobit, godišnje amortizacijske stope utvrđuju se prema amortizacijskom vijeku, a za pojedine grupe dugotrajne imovine iznose:
Sve navedene godišnje amortizacijske stope mogu se podvostručiti, a više ne postoji mogućnost jednokratnog otpisa novonabavljene dugotrajne imovine.
Ujedno podsjećamo na način izračuna svote amortizacije (otpisa) za dugotrajnu imovinu koja je cijelu godinu bila u upotrebi: svota amortizacije = nabavna vrijednost x stopa am : 100
Ukoliko porezni obveznik, obrtnik koristi višu stopu amortizacije od najviše dopustive prema Zakonu, razlika amortizacije obračunate po toj višoj stopi i najvišoj dopustivoj stopi, čini porezno nepriznat izdatak i nju se ne unosi u Knjigu primitaka i izdataka.
Obrtnik, porezni obveznik može ukoliko procijeni da je iskoristivi vijek trajanja dugotrajne imovine duži od propisanog primijeniti i stope amortizacije niže od propisanih Zakonom, a da to bude porezno priznati izdatak.
Ako obrtnik obračunava amortizaciju po nižim stopama od onih propisanih u čl. 12. st. 5. spomenutog Zakona, tako obračunana amortizacija smatra se i porezno priznatim izdatkom, ali se korisni vijek trajanja ovog sredstva produljuje.
Razlog primjene niže stope amortizacije je iskazivanje manjih poslovnih izdataka u KPI i sprječavanje nastanka gubitka od obrtničke djelatnosti.
Trošak amortizacije predmeta dugotrajne imovine priznaje se u porezni rashod / izdatak od prvog dana mjeseca koji slijedi nakon mjeseca u kojem je dugotrajna imovina stavljena u upotrebu.
Trošak amortizacije za prodanu, darovanu, na drugi način otuđenu ili uništenu dugotrajnu imovinu priznaje se u porezni rashod / izdatak do kraja mjeseca u kojem je dugotrajna imovina bila u upotrebi.